1. Što je ovisnost ?

Ovisnost je bolest.

Definicija ove bolesti, onako kako ju definira svjetska zdravstvena organizacija je (parafraziram): Stanje u kojem osoba kompulzivno (često bez svjesne kontrole) ponavlja određenu radnju/ponašanje, unatoč štetnim posljedicama koje to ponavljanje uzrokuje čovjeku i njegovoj okolini, čega je ishod psihološka i/ili fizička ovisnost.

Većinu riječi iz navedene definicije proći ćemo opširnije u sljedećih 15 mjeseci i isto toliko tema koje ćemo obradit. Ovisnost je bolest/poremećaj koji je uništio mnoge živote. Dosta toga moglo je biti spriječeno pravovremenim razgovorom, osvješćivanjem i edukacijom. To je cilj ovoga što pišem i svega što ću pisati u narednim mjesecima.

Ono što ovisnost razlikuje od većine bolesti je to da ona stvara eksploziju i pravi ogroman krater oko samog bolesnika, a u toj eksploziji često ne nastrada samo oboljela osoba, nego i puno bližnjih koji su se u tom periodu života našli u blizini oboljele osobe. U većini slučajeva nit’ bolesnik nit’ ljudi koji su zahvaćeni u “eksploziji” nisu toga svjesni – sve dok situacija nije postala poprilično teška i za oboljelu osobu, a i za ljude koji su bili u blizini. Nažalost, u najgorim slučajevima, ishod je smrt.

Želi li netko od nas postati ovisnik u nekom periodu života ? Nisam radio anketu, ali bit ću slobodan pretpostavit da bi na ovo pitanje u 99% slučajeva odgovor bio “Ne”. Što je i dosta logično. Ista stvar vrijedi za sve bolesti i poremećaje.

Kako to da bolest koja se ne razvije preko noći, koju ne dobijemo bez da aktivno sudjelujemo u razvoju iste, a koju nitko ne želi imat, zahvaća u raznim oblicima (ilitičke substance, alkohol, društvene mreže, pametni telefoni, kocka itd.) tako veliki dio populacije ? Nisam stručnjak, ali ovo pitanje je dosta dobar odgovor na pitanje “Što je ovisnost?”. Kako pitanje može bit odgovor na pitanje.. To je tema je za neki drugi članak. Mi idemo dalje. Zajedno ćemo probat nać’ još koji odgovor.

Osoba jedan, svaki dan prije ručka popije čašu vina. Nije ovisnik. Osoba dva, svaki dan prije ručka popije čašu vina. Ovisnik je. Kako je to moguće ? Logika kaže da nije, ali kako su naša tijela izrazito kompleksa, posbno mozak i razna psihička i psihološka stanja u kojima možemo bit, a uz to smo svi različiti, situacija iznad je moguća.

Osoba jedan, prvi put u životu uđe u kasino. Odigra neku od igara na sreću i dobije duplo od uloženog novca. Nakon toga izađe iz kasina i više se nikad ne vrati u kockarnicu. Osoba dva napravi isto, samo što nakon prvog odlaska u kasino cijeli život ima probleme zbog kockanja. Razlozi ? Pričat ćemo o njima, ali i ovo je ovisnost.

Osoba jedan 4 sata dnevno koristi svoj pametni telefon i nije ovisnik. Osoba dva isto 4 sata dnevno koristi pametni telefon, ali je ovisnik. Koja je razlika ? Osoba jedan produktivno koristi pametni telefon, provjerava izvore i ono što konzumira na njemu dok osoba dva provedeno vrijeme troši na “skrolanje” (doomscrolling) društvenih mreža i igranje jako jednostavnih (brain-dead) mobilnih igrara. I to je ovisnost.

Možemo napisati još jako puno sličnih primjera i situacija i iza svakog napisati “Da.. I to je ovisnost.” Što nam to govori o ovisnosti ?

Koliko smo mi kao bića kompleksni i jedinstveni, toliko je i ovisnost kao bolest nevjerojatno kompleksna. Različito se manifestira kod različitih ljudi. Tok kojom se bolest razvija je uvijek drugačiji. Bolest je izrazito promjenjiva i nepredvidiva. I uvijek je tu negdje. Visi nad nama. “Tjera” nas da lažemo sebe, svoje bližnje, poigrava se s našim mislima, uvjerenjima, narativima o životu.. I još puno toga. Možete primjetit da ima “kvalitetu” osobe. Kao da razmišlja za sebe, prefrigana je, mijenja lica, tok i brzinu kojom se razvija. A ne pričamo o osobi, nego o bolesti.. Ostanite sa mnom, ovdje stvari postaju zanimljive.

Budući da ovisnost mora biti vezana uz neki neadekvatan oblik/patern ponašanja, a to ponašanje može izvršavati samo čovjek, ovisnost je bolest koja parazitira nad čovjekovim organizmom, njegovim obrazcima ponašanja, njegovom psihom i tako dok je aktivna manifestira se na način “kao da nama netko nešto radi.” U prošloj rečenici imamo dvije neodređene zamjenice na kraju. To su “netko” i “nešto”. Taj “netko i nešto” je zapravo dio nas i taj dio naše ličnosti “parazitira” nad nama. Sve to nalazi se u jednoj osobi, u jednom čovjeku pa bi za kraj pokušao dat definiciju ovisnosti koja proizlazi iz svega što sam do sada naveo. Na početku imamo definiciju svjetske zdravstvene organizacije i ona jako dobro opisuje stanje ovisnosti. Za kraj ćemo imati laičku definiciju do koje smo došli zajedničkim promišljanjem.

Ovisnost je “parazit” uma koji putem eksternih podražaja mijenja čovjekovu ličnost te stvara dualnost u osobi. U toj separaciji ostaje čovjek koji ne želi biti bolestan i koji ne želi biti ovisnik. Isto tako tu je i oboljela osoba čije razmišljanje nije racionalno i bez obzira što ima dio sebe koji ne želi bit ovisnik i koji je svjestan štete na kvalitetu života koju prouzrokuje bolest i dalje nastavlja s ponašanjima koja hrane tu bolest i radi sve veću štetu sebi i drugima. Posljedice su sve lošija kvaliteta života i progresivno gore fizičko i psihičko stanje oboljele osobe. Tu se u “prvom dijelu osobe” pojavljuju emocije srama, krivnje i tuge, koje hrane ovisnost. U “drugom dijelu osobe” neugodne emocije prikrivaju se lažima, manipuliranjem, agresijom i sličnim neadekvatnim ponašanjima kako bi se ovisnički patern nastavio. To zajedno čini opasan začarani krug iz kojeg čovjek sam ne može ili jako teško može izaći. Uz prihvaćanje stanja u kojem se nalazi i uz adekvatnu pomoć moguć je oporavak i poboljšanje kvalitete života, ali ne i izlječenje.

Ovo pišem kao liječeni ovisnik. Budite iskreni sami sa sobom. Budite iskreni prema svojim bližnjima. Budite iskreni sa svojom okolinom. Ne prikrivajte svoje slabosti, mane i ono što zbilja jeste – ovisnostima. Iako može bit trenutno olakšanje na početku, dugoročno ćete patit i patit će ljudi do kojih vam je stalo. Tražite pomoć na vrijeme. Ovisnost je bolest koja uništava živote.

Sljedeći mjesec pričamo o okidačima koji igraju veliku ulogu u razvoju ovisnosti.

AUTOR: D.Š.

OVAJ ČLANAK DIO JE PROJEKTA “SVEOBUHVATNI PRISTUP PREVENCIJI OVISNIČKIH PONAŠANAJ” KOJI JE FINANCIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH.

ČLANAK IZNOSI OSOBNE STAVOVI AUTORA I MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH NE MOŽE SE SMATRATI ODOGOVRNIM ZA IZNESENO