Klimatske promjene i narušavanje okoliša nisu samo ekološki i društveni problemi, nego predstavljaju i izazov za mentalno zdravlje. Sve češće svjedočimo požarima, poplavama, ekstremnim vremenskim uvjetima, onečišćenju i gubitku prirodnih staništa. Takvi događaji, ali i stalna izloženost informacijama o ekološkoj krizi, mogu utjecati na naš osjećaj sigurnosti, doživljaj budućnosti i emocionalnu dobrobit.

Jedna od pojava koja se u tom kontekstu sve više istražuje jest ekološka anksioznost (eco-anxiety). Ona se odnosi na zabrinutost, strah i tjeskobu povezane s promjenama okoliša i mogućim posljedicama klimatske krize. Može se manifestirati kroz osjećaj tuge, ljutnje, bespomoćnosti, krivnje ili zabrinutosti za buduće generacije. Posebno je izražena kod osoba koje su svjesne razmjera ekoloških problema, ali istodobno osjećaju da imaju ograničenu mogućnost utjecaja na njihovo rješavanje. Važno je naglasiti da ekološka anksioznost sama po sebi nije psihički poremećaj. Zabrinutost zbog uništavanja okoliša može biti razumljiva reakcija na stvarne prijetnje. Problem nastaje kada osjećaji postanu toliko intenzivni ili dugotrajni da ometaju svakodnevno funkcioniranje, odnose, koncentraciju i osjećaj životne perspektive. Istraživanja pokazuju da su mladi posebno osjetljivi na ovu vrstu zabrinutosti. Oni odrastaju u vremenu u kojem se posljedice klimatskih promjena sve češće prikazuju kao dio njihove budućnosti. Pritom nije riječ samo o strahu od konkretnih prirodnih katastrofa, nego i o neizvjesnosti, gubitku povjerenja u budućnost i osjećaju da se odluke koje će oblikovati njihov život donose bez njihova sudjelovanja.

Istraživanje objavljeno 2021. godine u časopisu The Lancet Planetary Health, provedeno na 10.000 mladih u dobi od 16 do 25 godina iz deset zemalja, pokazalo je da je 59 % ispitanika bilo izrazito ili vrlo zabrinuto zbog klimatskih promjena, dok je više od 45 % navelo da zabrinutost negativno utječe na njihovu svakodnevicu. Rezultati su ukazali i na povezanost klimatske zabrinutosti s osjećajem da institucije ne čine dovoljno kako bi odgovorile na klimatske izazove. Važno je razumjeti da cilj nije ukloniti svaku zabrinutost, nego razviti zdravije načine suočavanja s njom. Jedan od važnih koraka jest prepoznavanje i prihvaćanje vlastitih osjećaja. Razgovor s drugima može smanjiti osjećaj izoliranosti, dok informiranje iz pouzdanih izvora i postavljanje granica prema uznemirujućim sadržajima pomažu u očuvanju emocionalne ravnoteže. Posebnu važnost ima usmjeravanje zabrinutosti prema konkretnom djelovanju. Sudjelovanje u ekološkim inicijativama, volontiranje, briga o prirodi i zajedničke aktivnosti mogu pridonijeti osjećaju osobne učinkovitosti i vratiti doživljaj da ipak imamo određeni utjecaj. Pritom odgovornost za rješavanje klimatske krize ne smije biti prepuštena pojedincu. Potrebni su zajednički napori građana, institucija i društva u cjelini.

Iz perspektive mentalnog zdravlja, važno je mladima pružiti prostor u kojem mogu izraziti zabrinutost, postavljati pitanja i sudjelovati u aktivnostima koje potiču osjećaj povezanosti i smisla. Ne treba umanjivati njihove strahove, ali ni stvarati dodatni pritisak da upravo oni moraju pronaći rješenja za probleme globalnih razmjera. Briga o planetu i briga o vlastitom mentalnom zdravlju nisu odvojeni procesi. Učenje o okolišu, povezivanje s prirodom, zajedničko djelovanje i osjećaj da pripadamo zajednici mogu biti važni resursi psihološke dobrobiti.

Ne moramo spasiti cijeli planet sami. Važno je da ne izgubimo osjećaj povezanosti, odgovornosti i nade da promjene jesu moguće.

Literatura

1. Hickman i sur. (2021). Climate anxiety in children and young people and their beliefs about government responses to climate change: a global survey. The Lancet Planetary Health.
2. Cosh i sur. (2024). The relationship between climate change and mental health. BMC Psychiatry.
3. Niedzwiedz i sur. (2025). A systematic review of social, political and geographic factors associated with eco-anxiety in children and young people. Nature Mental Health.

Projekt je financiran sredstvima Europske unije u okviru programa GearUp! kojeg provodi Platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL.