Živimo u vremenu obilježenom brojnim krizama, klimatskim, ekonomskim, društvenim, političkim i humanitarnim. Ratovi, prirodne katastrofe, ekološki problemi i društvena nesigurnost postali su dio svakodnevnog informacijskog prostora. Iako se mnogi od tih događaja ne odvijaju neposredno oko nas, njihova stalna prisutnost u medijima može utjecati na naše emocionalno stanje, osjećaj sigurnosti i doživljaj budućnosti.
Izloženost kriznim informacijama može potaknuti zabrinutost, strah, ljutnju, tugu i osjećaj bespomoćnosti. Posebno je nepovoljna kontinuirana izloženost negativnim vijestima i sadržajima na društvenim mrežama. Sustavni pregled istraživanja koji je obuhvatio 13 studija i više od 760.000 sudionika pokazao je povezanost povećane konzumacije vijesti o pandemiji bolesti COVID-19 s narušenijim mentalnim zdravljem mladih. Povezanost je bila posebno izražena kod informacija koje su pratili putem društvenih mreža.
Važno je razumjeti da informiranost i stalna izloženost informacijama nisu isto. Praćenje aktualnih događaja može nam pomoći da razumijemo okolnosti i donosimo odgovorne odluke, ali neprekidno provjeravanje vijesti ne povećava nužno naš osjećaj kontrole. Naprotiv, može održavati stanje psihološke pobuđenosti i dodatno opterećivati naše kapacitete za suočavanje sa svakodnevnim obvezama. Zato je korisno razvijati svjesniji odnos prema informacijama: ograničiti vrijeme provedeno uz vijesti, birati pouzdane izvore, izbjegavati neprestano praćenje uznemirujućih sadržaja i dopustiti si odmak kada osjetimo preopterećenost. U psihologiji se otpornost opisuje kao sposobnost prilagodbe i oporavka u suočavanju sa stresom, nepovoljnim okolnostima i životnim izazovima. Ona ne znači odsutnost straha, tuge ili zabrinutosti, niti podrazumijeva da sve moramo podnijeti sami. Otpornost se razvija kroz kombinaciju osobnih kapaciteta i podrške okoline. Istraživanja društvenih čimbenika otpornosti posebno ističu važnost socijalne podrške, kvalitete međuljudskih odnosa i osjećaja povezanosti s drugima. Upravo zato solidarnost, zajedništvo i međusobna podrška imaju važnu zaštitnu ulogu. Razgovor s bliskim osobama, osjećaj da nas netko razumije, mogućnost izražavanja vlastitih osjećaja i sudjelovanje u aktivnostima koje imaju smisao mogu ublažiti doživljaj izoliranosti i bespomoćnosti. Posebno je važno stvarati okruženja u kojima mladi mogu otvoreno govoriti o svojim strahovima i zabrinutostima, bez umanjivanja njihovih osjećaja ili očekivanja da uvijek moraju biti pozitivni.
Ne možemo kontrolirati sve što se događa u svijetu, ali možemo prepoznati što je u našoj moći. To uključuje brigu o vlastitim potrebama, održavanje svakodnevnih rutina, njegovanje odnosa, traženje podrške i usmjeravanje energije prema konkretnim postupcima kojima možemo pridonijeti svojoj okolini. Aktivno sudjelovanje u zajednici može pomoći u vraćanju osjećaja osobne učinkovitosti i smisla. Važno je pritom ne stvarati pritisak da u svakom trenutku moramo biti snažni, produktivni i emocionalno stabilni. Psihološka dobrobit ne znači da nas krize ne pogađaju, nego da imamo dovoljno prostora, resursa i podrške kako bismo se s njima mogli nositi. Ako osjećaji tjeskobe, straha ili bespomoćnosti postanu dugotrajni i počnu ometati svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti stručnu pomoć. Krize su dio stvarnosti koju ne možemo uvijek promijeniti, ali možemo utjecati na način na koji se s njima suočavamo i na odnose koje gradimo. Očuvanje mentalnog zdravlja zato nije isključivo individualna odgovornost, nego i odgovornost zajednice koja treba osigurati podršku, razumijevanje i osjećaj pripadnosti.
Ne moramo biti dobro cijelo vrijeme. Važno je da u izazovima ne ostanemo sami.
Projekt je financiran sredstvima Europske unije u okviru programa GearUp! kojeg provodi Platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL.
