Kada govorimo o ovisnosti, prva asocijacija za većinu ljudi su psihoaktivne supstance. Bilo da se radi o ilegalnim drogama kupljenim na ulici, tabletama propisanim na recept ili legalno dostupnim alkoholnim pićima u svakom kafiću ili trgovini, njihov zajednički mehanizam je sposobnost da kemijski mijenjaju način na koji naš mozak funkcionira.

Psihoaktivne supstance su kemijski spojevi koji prelaze krvno-moždanu barijeru i izravno utječu na središnji živčani sustav. One mijenjaju našu percepciju, raspoloženje, svijest, kognitivne funkcije i ponašanje. Nažalost, ono što često počinje kao eksperimentiranje, znatiželja ili pokušaj ublažavanja neke vrste boli, vrlo brzo može prerasti u kemijski disbalans.

Kemijski aspekt psihoaktivnih tvari

Da bismo razumjeli zašto su ove supstance toliko razorne, moramo razumjeti kako one utječu na naš biološki sustav. Ljudski mozak prirodno luči neurotransmitere poput dopamina, serotonina i endorfina koji nam daju osjećaj sreće, smirenosti ili zadovoljstva kada jedemo, družimo se ili ostvarimo neki cilj.

Psihoaktivne supstance doslovno “hakiraju” taj sustav. One preplavljuju mozak umjetno izazvanim, ogromnim količinama dopamina – daleko većim nego što bi ikoja prirodna aktivnost mogla izazvati. Mozak, pokušavajući zadržati ravnotežu, s vremenom smanjuje vlastitu proizvodnju tih kemikalija i smanjuje broj receptora. Rezultat? Osoba više ne može osjetiti radost u normalnim, svakodnevnim stvarima. Supstanca više ne služi za postizanje euforije, već postaje nužna samo da bi se osoba osjećala “normalno” i izbjegla izuzetno neugodne, a ponekad i opasne simptome apstinencijske krize.

Glavne kategorije psihoaktivnih supstanci

Svijet psihoaktivnih supstanci je širok, ali se prema učinku na središnji živčani sustav može podijeliti u nekoliko glavnih kategorija. Svaka od njih nosi svoje specifične zamke i razorne posljedice.

1. Depresori središnjeg živčanog sustava

Zovu se depresori ne zato što nužno izazivaju depresiju, već zato što usporavaju rad mozga i tijela. Snižavaju krvni tlak, usporavaju disanje i smanjuju motoričke sposobnosti.

• Alkohol: Najraširenija, legalna i društveno najprihvaćenija psihoaktivna supstanca, a ujedno i jedna od najsmrtonosnijih. Alkohol stvara lažni osjećaj opuštenosti i samopouzdanja, no dugoročno uništava jetru, gušteraču, srce te nepovratno oštećuje moždane stanice. Ovisnost o alkoholu (alkoholizam) razara obitelji i prema najnovijim istraživanjima ima najgori utjecaj na čovjeka, njegove socijalne odnose i cijelo društvo.
• Sedativi i trankvilizatori (Lijekovi za smirenje i spavanje): Benzodiazepini (poput normabela, xanaxa, praxitena) često ulaze u život potpuno legalno, kroz liječnički recept za nesanicu ili anksioznost. Vrlo brzo se razvija tolerancija, tijelo traži veće doze, a nagli prestanak uzimanja može izazvati po život opasne epileptične napadaje i tešku paranoju.

2. Stimulansi

Za razliku od depresora, stimulansi ubrzavaju rad živčanog sustava. Osoba se osjeća euforično, puno energije, budno i nepobjedivo. No, to je energija posuđena na kredit s ogromnim kamatama.

• Kokain: Daje intenzivan, ali kratkotrajan osjećaj moći i euforije. Zbog kratkog djelovanja, stvara brzu psihološku potrebu za ponovnim uzimanjem. Fizičke posljedice uključuju teška oštećenja kardiovaskularnog sustava, rizik od moždanog udara i teška psihijatrijska stanja poput kokainske paranoje.
• Amfetamini i Metamfetamini (Speed, Crystal Meth): Kemijski stimulansi koji drže osobu budnom satima ili danima, ali potpuno iscrpljuju organizam. Poznati su po rapidnom fizičkom propadanju ovisnika (“meth zubi”, oštećenja kože) i izazivanju teških psihoza koje sliče shizofreniji.
• Nikotin: Iako ga rijetko stavljamo u isti koš s teškim drogama, nikotin je jedan od najadiktivnijih stimulansa na svijetu. Dovodi do teške psihološke i fizičke ovisnosti, a odgovoran je za milijune smrti godišnje uslijed raka i bolesti srca.

3. Opijati i opioidi

Ovo su tvari dobivene iz maka (opijati) ili sintetički proizvedene u laboratoriju (opioidi). Koriste se u medicini za blokiranje jakih bolova, ali zlouporaba vodi u najteže oblike fizičke ovisnosti.

• Heroin: Supstanca koja potpuno otupljuje fizičku i emocionalnu bol, pružajući osjećaj topline i potpune odvojenosti od svijeta. Fizička ovisnost nastupa iznimno brzo. Apstinencijska kriza je fizički jedna od najtežih koje čovjek može osjetiti (bolovi u kostima, povraćanje, grčevi), što ovisnika tjera na bilo kakve ekstremne poteze samo da dođe do nove doze.
• Sintetički opioidi (Fentanil): Trenutno najopasnija kategorija tvari na globalnoj razini. Fentanil je i do 100 puta jači od morfija. Često se miješa s drugim drogama bez znanja konzumenta, što dovodi do masovnih slučajeva smrtonosnog predoziranja jer tijelo “zaboravi” disati.

4. Halucinogeni i Kanabinoidi (Iskrivljena stvarnost)

Ove supstance mijenjaju percepciju stvarnosti, izazivaju halucinacije ili osjećaj promijenjenog protoka vremena.

• LSD, Psilocibin, MDMA (Ecstasy): Iako fizička ovisnost nije izražena kao kod heroina, ove supstance nose ogroman rizik od nepredvidivih psiholoških reakcija (“bad trip”), trajnih poremećaja percepcije i teških oštećenja kognitivnih funkcija zbog toksičnosti (posebice sintetičkih droga na party sceni).

Zaključak:

Uzimanje psihoaktivnih supstanci je poput podizanja gotovinskog kredita da biste platili već postojeće dugove. U tom jednom trenutku, dok substanca postoji u tijelu, čini se da je problem riješen. Strah nestaje, bol utrne, a praznina se popuni umjetnom euforijom.

Međutim, kada djelovanje prestane – a uvijek prestane – problemi ne samo da su i dalje tu, već su još veći. Fiziologiji je nanesena šteta, psiha je oslabljena, a mozak traži još samo kako bi funkcionirao. Ovisnost o psihoaktivnim supstancama nije manjak karaktera ili nedostatak volje; to je teška, kronična bolest mozga koja zahtijeva ozbiljno i stručno liječenje.

Ovaj prvi dio pokrio je “kemijski” aspekt ovisnosti. No, naš mozak je moguće prevariti i bez unosa vanjskih kemikalija. Ponašanja mogu biti jednako zarazna kao i droge, o čemu ćemo detaljno govoriti u idućim poglavljima.

AUTOR: D.Š.

OVAJ ČLANAK DIO JE PROJEKTA “SVEOBUHVATNI PRISTUP PREVENCIJI OVISNIČKIH PONAŠANAJ” KOJI JE FINANCIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH.

ČLANAK IZNOSI OSOBNE STAVOVI AUTORA I MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH NE MOŽE SE SMATRATI ODOGOVRNIM ZA IZNEŠENO