Savršen način za zamaglit životne poteškoće kratkoročno. Dugoročno nezamislivo štetan utjecaj na sebe, svoju okolinu i cijelo društvo.

Savršen način za zamaglit životne poteškoće kratkoročno. Dugoročno nezamislivo štetan utjecaj na sebe, svoju okolinu i cijelo društvo.

Ovisnost se rijetko pojavljuje s namjerom razaranja vlastitog života. Nitko se ne probudi ujutro i pomisli : “Danas želim postati ovisnik, teret svojoj obitelji i izgubiti zdravlje.” Naprotiv, ovisnost gotovo uvijek počinje kao rješenje. Doduše, pogrešno rješenje, ali u tom trenutku ono se čini kao jedini dostupan “bijeg”.

Bilo da se radi o alkoholu, drogama, kocki ili modernim digitalnim ovisnostima, mehanizam je isti: to je savršen alat za trenutno zamagljivanje životnih poteškoća. Cijena te kratkoročne “anestezije” poslije dolazi na naplatu, ali s kamatama.

Kratkoročna varka: Iluzija kontrole i olakšanja

Ljudski mozak je programiran da izbjegava bol i traži ugodu. Kada životne okolnosti postanu preteške – bilo zbog stresa na poslu, traume, usamljenosti ili financijskih problema – ovisnost nudi olakšanje i nudi ga isti odmah.

  • Emocionalna hibernacija: Supstanca ili ponašanje nude trenutnu “pauzu” od briga. Problemi ne nestaju, ali postaju zamućeni, daleki i trenutno nebitni.
  • Lažno samopouzdanje: Za povučene, ovisnost može biti način da dobiju maskirano samopouzdanje. Za anksiozne, ona je sredstvo smirenja.
  • Dopaminska zamka: Mozak uči da određena radnja donosi trenutnu nagradu. S vremenom, prirodni izvori zadovoljstva (šetnja, razgovor, hobi) prestaju biti dovoljni.

Ovo je faza koju nazivamo “medenim mjesecom” ovisnosti. To je faza u kojoj osoba vjeruje da ima kontrolu i da supstancu koristi kao alat, a ne kao štaku.

1. Utjecaj na sebe: Gubitak identiteta i fizičko propadanje

Kada magla postane trajno stanje, kratkoročno olakšanje pretvara se u dugoročni zatvor. Čovjek više nije slobodan iako je na slobodi. Ovisnost više nije izbor; ona postaje biološka i psihološka potreba.

  • Fizičko propadanje: Ovisno o vrsti ovisnosti, tijelo počinje otkazivati. Od ciroze jetre i kardiovaskularnih problema do neuroloških oštećenja. Tijelo stari brže, a imunitet slabi.
  • Psihološki krah: Paradoksalno, ono što je služilo za smanjenje anksioznosti sada je glavni uzrok iste. Javljaju se depresija, paranoja i kognitivno propadanje.
  • Gubitak “Sebe“: Možda najteža posljedica je gubitak vlastitog identiteta. Sve vrijednosti, snovi i moralna načela padaju u drugi plan. Jedini cilj postaje zadovoljenje ovisnosti. Čovjek postaje stranac u vlastitom tijelu.

2. Utjecaj na okolinu: Ovisnost je bolest cijele obitelji

Postoji izreka da “ovisnik ne pati sam”. Ovisnost je poput bombe bačene u dnevni boravak – geleri pogađaju svakoga tko je u blizini.

  • Razaranje povjerenja: Laži postaju svakodnevica. “Posudio sam novac”, “Zadžao sam se na poslu”, “Nisam pio”. Povjerenje, koje se gradi godinama, nestaje u trenu.
  • Suovisnost: Članovi obitelji često nesvjesno postaju suučesnici pokušavajući “spasiti” ovisnika, pokrivajući njegove greške ili preuzimajući njegove odgovornosti, čime se agonija samo produžuje.
  • Emocionalno zlostavljanje: Ovisnost ljude čini razdražljivima, nepredvidljivima i sebičnima. Djeca ovisnika često nose trajne traume, osjećaj krivnje i nesigurnosti kroz cijeli život.

3. Utjecaj na društvo: Nevidljivi trošak

Kada se malo odmaknemo i pogledamo širu sliku, vidimo da ovisnost nije privatna stvar pojedinca, već rana cijelog društva. Društvo gubi potencijalne inženjere, umjetnike, roditelje i lidere jer su zarobljeni u ciklusu ovisnosti.To je nešto što je problem cijelom društvenom sustavu i zajedno trebamo pronalaziti riješenja.

Zaključak:

Apstinencija – bilo od alkohola, droge ili kocke – znači suočavanje s onim istim problemima od kojih se bježalo, ali ovaj put bez “štita”. To je bolan i težak proces. Međutim, to je jedini način da se povrati dostojanstvo, poprave odnosi i ponovno postane koristan član društva.

Životne poteškoće su neizbježne. Njihovo zamagljivanje ih ne rješava; samo ih odgađa do trenutka kada postanu prevelike da bi ih se ignoriralo. Hrabrost nije u tome da se ne osjeća bol, već u tome da se s njom suočimo bistrog uma.

AUTOR: D.Š.

OVAJ ČLANAK DIO JE PROJEKTA “SVEOBUHVATNI PRISTUP PREVENCIJI OVISNIČKIH PONAŠANAJ” KOJI JE FINANCIRAN SREDSTVIMA MINISTARSTVA ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH.

ČLANAK IZNOSI OSOBNE STAVOVI AUTORA I MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I MLADIH NE MOŽE SE SMATRATI ODOGOVRNIM ZA IZNEŠENO

Facebook
Twitter
LinkedIn

Kontaktirajte nas